Tekst: Žikica Milošević
Fotografije: Helena Benko
Malo je filmova koji su nas toliko emocionalno dirnuli i intelektualno potakli kao što je novi film našeg proslavljenog sineaste koga uvek možete nepogrešivo prepoznati po njegovom stilu – Želimira Žilnika, pod nazivom „Restitucija, ili san i java stare garde“. Mitrovačka promocija ovog filma održana je u kafeu-knjižari Buk Bar, i to, ni manje ni više, nego u prisustvu samog režisera, te glumaca u filmu, prof. Mikloša Bira i živahnog Milana Bate Kovačevića, koji tumači glavnog junaka.

Film, koji je svoju svetsku premijeru imao na 75. Berlinskom festivalu, u okviru uglednog programa Forum, prati sudbinu 89-godišnjeg džez muzičara Stevana Arsina koji je u Nemačkoj dobio vest da mu je država (konačno) vratila porodičnu kuću (vilu od 2000 kvadrata, koju „glumi“ Letnjikovac Višnjevac kraj Erema, odnosno, odmah pored Sremske Mitrovice), sada praznu, ali punu uspomena. Izgleda kao da je 80-godišnja nepravda konačno okončana, ali zaplet tek počinje, jer su ljudske sujete i spletke uvek oko nas, pa čak i u Stevanovoj porodici. Ali, svojom “vis vitalis”, životnom silom kojom zrači, Stevan uspeva da pobedi sve zlo oko sebe i gotovo „svetački“ se izdigne iznad niskog i ovozemaljskog.

Na momente vam nije jasno da li je u pitanju san ili java, da li je dokumentarni ili igrani film, i ko je u filmu pravi, školovani glumac, a ko naturščik. Fotografije leta u Novom Sadu i naročito, u centralnom Sremu, dodaje toplu i nostalgičnu notu dirljivosti. Ali, ono što je suština i nije restitucija materijalnog, već – restitucija emocionalnog.

Stevan se spaja sa ženom, kćerkom, unukom i praunucima, i sa svojom starom ljubavlju, na način – ne čoveka od 89 godina (koliko Bata ima u životu, a u filmu se ne kaže koliko Stevan ima godina, samo da je napustio zemlju kao dete) – već mladića. I, da nema slika koje pokazuju drugačije, vi ne biste nikada prepostavili da je u pitanju čovek te generacije – on kupuje ploče, ide na probe s bendom, udvara se „devojkama“ (tek nešto mlađima od sebe), ide pešice, leti balonom, i žali se na stvari manje nego svi mladi oko njega.

Tako da se ovde postavlja osnovno pitanje – ko je zapravo mlad? Šta je mladost – stanje tela ili stanje duha? I koliko je sjajno i „zarazno zračeće“ stanje duha starog Stevana uticalo na nestarenje njegovog tela? I na kraju, sa fantazmagorčnim i non sequitur krajem, postavlja se pitanje da li je ikada kasno za novu šansu?

Posle projekcije, Biro, Žilnik i Bata su odgovarali na pitanja iz publike – Želimir nam je podelio utiske iz prve ruke iz 1968. sa studentskih protesta te godine, dok je Bata objasnio da je živeo neverovatno proživljen i „rokenrol“ život sa sviranjem po celoj Evropi, afterpartijima u hotelskim barovima do 5 ujutro, i „doručcima u 3 popodne“ – očigledno je Stevanov lik stažno baziran na samom Bati.

Na kraju je zaključio da ni za čime ne žali i da ništa nije propustio. Njegova smirenost i topla i snažna energija su me podsetili na kraj Heseovog romana „Narcis i Zlatousti“, gde Zlatousti, koji je do kraja proživeo svoj život u umetnosti, na kraju svog puta ima mir, koji Narcis, koji nije proživeo svoje strasti i hedonizam, nema. „Zlatoustove reči pekle su ga kao pakleni oganj“, poslednja je rečenica romana. I nas je „žacnulo“ – da bismo bili spokojni, moramo biti kao Narcis. Ili Bata.

Da dodamo na kraju da se u filmu pojavljuje Strahinja Bojović, jedan od vodećih glumaca SNP-a i sve češći gost u popularnim serijama, ali i Igor Mihaljević, kao neočekivani „gost“ filma – poznati novosadski novinar i aktivista.

Projekciju je organizovalo Udruženje “KULTURNI CENTAR ČVOR”, nevladino, nestranačko i neprofitno udruženje koje se bori za kulturu bez verskih, etničkih, rasnih, polnih, klasnih i drugih razlika, koje je relativno „novi igrač“ u oblasti kulture. Naime, počelo je delovati u maju, da bi prva projekcija filma „Međuzidovi“ u Buk Baru bila već 1. juna, a one se nastavljaju svake prve nedelje u mesecu. U njihovoj organizaciji održani su i izložba fotografija, muzičke drame za decu i razmena igračaka i knjiga u saradnji sa Caritas-om. Ovo nije prvo gostovanje nekog od autora, jer je u julu gost bio Boris Kovač sa svojim filmom «4 sunca i klavir».




