Bend koji se sastoji od jednog člana, Domagoja Kršića, baziran je u Virovitici i izdaje pod zabavnim i slikovitim imenom „Kiborzi na kreku“, taman toliko intrigantnim da doslika o čemu se radi: o neobičnoj elektronici. Ovaj hiperaktivni mladi muzičar radi na još 3 paralelna projekta. Imati 19 godina a uraditi puno, nije mala stvar nigde u svetu, a ponajmanje u našoj regiji. Album Cybrogs On Crack pod imenom „Tapeworm“ („moljac koji istražuje trake“, analogija sa „Bookworm“, knjiškim moljcem) dobio je sjajne recenzije u UK ili Španiji. Još jedan primer da iz „ovih krajeva“ može doći nešto svetskog nivoa!
Razgovor vodio: Žikica Milošević
Kako je sve počelo? Odakle ti ljubav prema elektronskoj muzici, sintisajzerima i sintpopu? Posebno, odakle ljubav prema manje poznatim bendovima iz 80-ih?
Sve je to počelo negdje 2010. godine. Prije toga sam većinom slušao metal i rock, znao sam samo par elektroničkih bendova koje se moglo nabrojati na prste. Nikada nisam razmišljao o stvaranju glazbe, to mi je bilo nešto što sam mislio da nikada neću raditi, jednostavno se nisam vidio u cijeloj priči. Tada 2010. sam počeo otkrivati različite bendove tipa Ministry, Frontline Assembly, Severed Heads, i svi oni su imali karakterističan zvuk koji dotada nisam čuo i jednostavno nisam mogao vjerovati što slušam. Doživio sam glazbeno preobraženje. I tako sam sve više slušao takvu glazbu i totalno sam prešao na elektroniku. E onda, u tom razdoblju sam na jednoj stranici našao virtualni sintisajzer koji se je mogao svirati putem računala. Tada sam prvi puta razmišljao o stvaranju glazbe, i nakon nekog vremena osnovao sam svoj glavni projekt “Cyborgs On Crack”. Prvo izdanje je bio demo pod nazivom “Dehumanizacija” koji je izašao na nekom metal blogu i zgrozio razne metalce. Bile su to relativno jednostavne pjesme koje su zvučale vrlo nespretno. Kasnije nakon mnogo mnogo sati samostalnog vježbanja i zafrkancije sa svim tim sam počeo shvaćati kako funkcioniraju razne stvari kao što su sintisajzer, sempler, ritam mašine itd. Sada sam mogao objasniti zašto ti strojevi krešte. Volim bendove koji su orginalni, vole ono što rade i stavljaju svoju glazbu na prvo mjesto radije nego svoj imidž. Sad da li su oni popularni ili ne to mi je nebitno. Ne volim glazbenike kojima je samo novac na pameti i snimaju nešto bez ikakve kreativnosti, nešto što je već napravljeno tisuću puta ili oni što nemaju nikakvog talenta a imaju silne studije i iza sebe 20 producenata koji svi pišu jednu pjesmu. Većina popularne glazbe koja se vrti po radiju i televizoru. Glazba kao što je fast food u hrani.
Ko su tvoji uzori u stvaranju muzike?
Najviše me inspirira glazba bendova Severed Heads, New Order, I Start Counting, Frontline Assembly, 400 Blows (Uk) itd. Ali ja nastojim da ne zvučim previše kao kopija bilo kojeg od tih bendova. Također mogu to biti razni utjecaji ne samo određeni bendovi, može biti sve od tradicionalnih zvukova različitih kultura pa do ne glazbenih stvari kao što su određeni događaji koji se događaju u svijetu. Također i raspoloženje. 🙂 U današnje vrijeme je nešto teže biti originalan pošto je većina stvari već napravljena. Ja uvijek pokušavam snimiti nešto što je orginalno, koristiti zvukove koje nitko ne koristi. Nekima se moja glazba čini pomalo “zastarjelom” ali ja mislim da glazba ne stari, ona je vječna i samo zato što ima određeni zvuk koji asocira na 50e, 70e ili 80e ne znači da ona sada više nije za slušanje. Retro, vintage, old school sve su to nepotrebni termini, kao i žanrovi, muzika ili je kvalitetna ili je smeće.
Osim Cyborgs On Crack, imaš još dva projekta i sarađuješ sa nama, Sputñikom? J Napravio si mnogo pesama za nas, a ostale ideje si uobličio od demo snimaka sa lakoćom kao „Member Zero”! J
Pošto ja jednostavno ne mogu prestati raditi muziku (postalo je kao svrbež), da ne maltretiram ljude pod jednim te istim imenom započeo sam par “side projekata” pod kojima radim muziku koju mislim da možda ne bi pristajala pod ime Cyborgs On Crack. Prvi side projekt koji sam započeo je bio Mind Teardown 2012. i on ima tipični industrial dance iliti ebm zvuk. MT je bio prvi moj projekt čiji je album bio objavljen na pravom labelu (Crime:Scene Records). Drugi projekt je malo više “domaći” pod imenom “Amputacija Ruke” za koji nisam siguran da planiram raditi neka ozbiljnija izdanja ali tko zna. 2013. sam počeo surađivati s bendom Sputñik iz Novog Sada. Veoma mi je drago što mogu biti dio njihovog tima!
Vrlo raznoliki su ti i remiksi sopstvenih pesama. Koliko ti je to važan i zabavan deo sviranja?
Volim da kod remiksa ima neka balansa između zvukova koji su karakteristični za određenu pjesmu i onih malo drugačijih, koje onaj koji radi remiks kreira. Glupo mi je kada neko napravi remiks i onda ili toliko izmijeni pjesmu, izmijeni melodije i izreže neke djelove da više nema veze sa orginalnom pjesmom, dodaju nekog tamo repera koji onda radi nešto svoje i upropaste pjesmu ili opet oni što naprave neke sitne izmijene da u biti i nema nekih razlika od orginala. Ali sam izbirljiv. Koliko mi je važno da to zvuči kao što sam zamislio u glavi toliko je i važna zabava, a to je pogotovo slučaj u eksperimentalnoj glazbi jer stalno nešto pokušavaš izmisliti, kombinirati određene zvukove, jednostavno se zabavljati, nije uopće potrebno imati neku glazbenu naobrazbu, mislim, može netko znati sve stvari koje te uče u glazbenim školama, i sve te “korektne” stvari ali ako jedan nema volje i kreativnosti mislim da to onda ne treba ni raditi.
Primetna je tvoja naklonost ka eksperimentima i instrumentalnoj muzici.
Obožavam eksperimentirati! Mislim da je to jedan od glavnih karakteristika moje glazbe i ne mislim prestati eksperimentirati. Kad budem imao 60 godina i dalje ću raditi bizarne zvukove i psihodeličnu grafiku. J Ali uz svu tu eksperimentaciju naravno mora to biti i slušljivo i imati neke melodije barem za moju muziku. Pokušavam napraviti taj neki spoj avant garde i elektro pop glazbe. Dosta pjesama završi instrumentalno jer mislim da dobro zvuči bez vokala, a i nisam zadovoljan svojim vokalima, nekad ispadnu kako hoću nekad ne zato obično znam staviti neki efekt gdje će mi glas zvučati kao da je usisivač pojeo patuljka i onda pokušava pjevati operu.
Reci nam nešto o izdanjima i gde se sve može čuti tvoja muzika.
Sva izdanja projekta Cyborgs On Crack možete naći na stranici Crime:Scene Recordsa i sva su dostupna za besplatno skidanje. Zadnji album Tapeworm je također dostupan kao video na YouTubeu i dodaje vizualni element glazbi. Mind Teardown možete također pronaći na C:S-u ali također i na izdavačkoj kući iz Amerike, X.O. Skeleton Musick. Neka izdanja su dostupna na audio kazetama.
Šta da očekujemo u vremenu koje dolazi od nekog ko ima 19 godina a već je uradio mnogo?
Mislim da od COC-a možete očekivati samo bolje i bolje stvari jer makar ja neke stvari sada znam, ja i dalje stalno stječem nova znanja i nastojim nadmašiti prijašnja izdanja. Uskoro započinjem rad na novom Cyborgs On Crack albumu koji će biti objavljen krajem 2015. godine i to nadam se na vinilu, CD-u ili kao i Mind Teardown, na kazeti. Također, iduće godine će izaći i novi Mind Teardown album na X.O. Skeletonu, biti će dostupan kao digitalan download i kao fizičko izdanje na kazeti.
Očekujemo te u Novom Sadu na Scena Festu u maju. Koliko bi voleo da nastupaš u budućnosti?
Ja više volim snimati u svojem, ajmo reći, studiju ali naravno, volio bih nastupati uživo. Ne previše da mi se zgadi ali do neke mjere gdje su svi zadovoljni.
Poslušajte poslednji singl “Dry Mouth” koji je urađen u saradnji sa Sputñikom.
Izvorno objavljeno na www.bravo.rs
